T-34/76 '42.god. "Zvezda" 1:35

[T34]

Zvezdin T-34/76 model 1942. godine, predstavlja jednu od triju verzija ovog srednjeg tenka koje ruski proizvođač nudi; i po meni definitivno najsiromašniju i najlošiju...
Sve makete ove serije zajednički dijele loše vinilne gusjenice, koje dolaze u dva dijela te osim što jako loše «primaju» boju, žilave su i neuvjerljive teksture...
Da se razumijemo – za manje ambicioznog maketara ne bi trebalo biti problema oko odluke o stavljanju istih, za one pak druge alternative postoje poput recimo gusjenica u člancima ukrajinskog proizvođača  «Maquette» ili (pre)skupog talijanskog «Friula»...



Tenk predstavlja «verziju*» iz 1942. godine i to po svemu sudeći onu staljingradske tvornice «Barikada», s kupolom iz 1941. ali pojednostavljenog postolja dužeg  topa F-34, jednog poklopca na kupoli i ravnog, zasječenog stražnjeg dijela iste, sve u cilju pojednostavljenja proizvodnje...
Usred nestašice gume, kotači su čelični što je uzrokovalo vibracije i neugodnu buku po četveročlanu posadu pa se kasnije nastojalo postaviti barem prvi i zadnji putni kotač obložen gumom...



Osim nedostatka mnogih detalja, poput varova na pojedinim mjestima, dijelova opreme tenka, ručica alatne kutije, rukohvata ( zanimljivo – sve navedeno je prisutno na ilustraciji kutije i rudimentarnoj, crno-bijeloj sastavnici ) najviše bode oči oklopljeno kučište mitraljeza, koje ova verzija tenka nije imala, te oblikom netočan far i postolje istog karakteristično za kasnije verzije, kog «Zvezda» još krivo stavlja na bok vozila umjesto na njegovo pravo mjesto pored vozačevog poklopca na prednjoj oklopnoj ploči...

Također nedostaju i rukohvati, ali postojali su primjerci ovog tenka bez ikakvih rukohvata, pa to možemo i «oprostiti», na maketaru je odluka o postavljanju istih...
Plastične sajle najbolje je odmah zamijeniti žičanima, dok stavljanje prisutnog alata također ovisi o maketaru, jer često su tenkovi napuštali tvornicu i neobojani, bez ikakvog «luksuza», a primjetio sam i bez sirene koju kit ipak sadrži...
Poklopac motora također je izliven u plastici; pa se mora «spašavati» bojanjem koliko je to moguće...Također nisu prisutni vanjski spremnici goriva u bilo kojoj izvedbi, ali opet uglavnom nisu ni nošeni na «staljingradskoj» Tridesetčetvorci.
Radio uređaj je nešto o čemu se sanjalo, ali njegovo postolje postoji...



Treba napomenuti da su sami dijelovi od mekane tamno zelene plastike relativno «čisti» i  korektno se uklapaju u cjelinu, bez ikakvih većih problema i potrebe za obimnijim kitanjem...
Dakle, iz postojećeg kalupa nastoji se izvući koju paru više; bez imalo volje da se promijeni na maketi ono bitno...
Neophodno je ponešto detaljiranja; opet naglašavam da je riječ o nevjerojatno «grubom» vozilu, proizvedenom po sniženim (ionako niskim!) standardima, pa napola šaleći se mogu zaključiti da sasvim slučajno «Zvezda» svojim standardom proizvodnje vjerno reproducira pravi tenk!
Također, za tri opcije bojanja i označavanja vozila uopće nije navedeno kojim jedinicama pripadaju.
Naravno, najveća prednost je cijena, prosječno od oko 13 Eura, zbog koje sam ja spreman ovom kitu oprostiti mnogo toga; dali ćete i Vi, odluka je naravno na Vama!
Ocjena; uz dobru volju i apsolutnu pristranost; debelo nategnuta trojka (3) !

* Sami Sovjeti nisu se pretjerano zamarali distinkcijom verzija, podverzija i sl...Da   ne duljim, kasne karakteristike jedne serije često su «krasile» i rane verzije nove serije, i vrlo je teško točno govoriti o «T-34, model '41» ili '42 mada je svaki imao jednu dominantnu karakteristiku ( oblik gusjenica, top, oblik kupole, kotača itd )...