Japanski Janus (Hasegawa G4M2 1:72)

Previous topic - Next topic

Janus je kao što neki znate bio rimski bog sa dva naličja. Ovo je jeftin štos, da se od jedne makete kao dobiju dve. Preporučujem ga kod maketa koje se redko mogu nabaviti, onima kojima fali mesta za gotove radove i svima koji bi hteli, da prikažemo šarenu sudbinu aviona koji je sticajem prilika promenio oznake.

Tako beše i sa ovim glomaznim upaljačem, kojeg su Amerikanci u dobroj kondiciji pronašli na Filipinima, skunuli sa njega farbu i naoružanje i testirali u vazduhu. Na žalost nije se dokopao muzeja ali je ostalo ponešto slika za referencije.

Maketa je jedina i na sreču najbolja koja postoji u 1:72, a to je naravno Hasegawa. Jedina ozbiljna mana je slabo naleganje poklopca kabine na trup. Od ostalih stvari sam doradio šahtove i poklopce stajnog trapa, defanzivno naoružanje, antenu iz vučene plastike, otvorio bočni prozor i svu površinu rivetisao prema nacrtima iz krasne češke monografije.

Najveći izazov kod bojanja je bio kako pogoditi pravu niansu zelene. Žutonarančaste razpoznavne površine i hinomaru oznake su Hasegawini dekali koji su super odradili posao. Boje su Vallejo akrili i Model Master metalizeri. Izduvni tragovi suTamiya smoke, a i platno na repu i krilima je Tamiyin akril Aluminium.

Uživajte:




















Josip

#1
Inače valja napomenuti, da je to bio dosta glomazan avion, dulji i šireg razpona krila od B-25 ali zato mnogo slabije naoružan i primitivan. Nije imao vrata koje bi pokrivale bombe ili torpedo nego je u napad leteo sa otvorenim trupom. Što je još gore, njegov ofanzivni teret gotovo da nije prelazio 800kg!?!

relja

Vrhunski rad i odlična ideja. Dopadaju mi se "neobojene" površine, kao pravi.
"Nema te sportske aktivnosti niti seksualnog uzdbudjenja koje može tako da ubrza rad srca i podigne pritisak kao saznanje da je jedan deo makete u radu - nestao"

Goran A.

Red je i reći da je dizajn diktiran zahtevom za veliki dolet i otuda tolike restrikcije na avionu na uštrb nosivosti i zaštite. Iako je gotovo 20% posto veći, slabiji za 350 "konja", ima više nego duplo veći doseg od B-25 i pri tom imajući istu brzinu kao B-25 još uz kilometar i po veći plafon leta.

Motori iste snage bi doveli nosivost u istu ravan što je i učinjeno ali prilično kasno, tako da bi se ovaj avion pre mogao oceniti kao beskompromisan nego kao primitivan i to u pogledu zahteva koji su stavljeni pred konstruktore. U svojoj osnovnoj nameni (srednjeg bombardera sa srednjih i velikih visina) može se raći da je potpuno uspeo i to zahvaljujući svojoj brzini.



Skyrider

Sjajno ! Obozavam ove duple radove  ;D !

Onda je red reči da je bio neekonomičan. Glomazan, sa slabim teretom i velikom posadom bez oklopne ili protivpožarne zaštite.

Goran A.

#6
Može i tako da se kaže ali se gubi suština.

Obzirom na ograničenja tehnologije tog vremena nije bilo moguće drugačije ostvariti toliki dolet u to vreme i nositi veliki teret sa dva motora.  Računajući broj i snagu motora kojim je to ostvareno, ne može se pričati o neekonomičnosti. Kod mnogih aviona te klase samo jedna tona bombi smanjuje krajnji dolet za četvrtinu a kod nekih opada gotovo za trećinu i to sa polovinom težine korisnog tereta ne računajući gorivo.

Mora se uzeti u obzir i priroda takvih zahteva pri konstrukciji, dovoljno je samo reći - Pacifik.

I da se zaključi da nijedan od postojećih dvomotornih bombardera tog vremena ne bi odneo veći tovar od tih 800 kg na razdaljinu od preko 5000 km (ili na krajnji radijus od preko 2500 km plus nazad) a da ne bude olakšan. Većina ni blizu.




djos & filip

Odlican rad. Oduvek su mi se svidjali ovi "nesvakidasnji" poduhvati ali se stvarno retko srecu. Da li zbog kompleksnosti ili...jednostavno.... retko.
Secam se radova pokojnog kolege Aranze....

Veliki pozdrav

Ovo je samo hobi, ovo je samo hobi, ovo je samo......