KV-85, "Ark Models", 1:35

[T34]

Godina 1943. godina počela je prilično zlosretno za Crvenu Armiju;
katastrofa kod Harkova potpuno je poništila strateške prednosti nastale nakon poraza i predaje njemačke 6. armije kod Staljingrada.
Bitka za važni industrijski i prometni centar Ukrajine rezultirala je potpunim uništenjem nekad moćne «oklopne grupe Popov» a izbacivanje iz stroja čak triju
oklopno - mehaniziranih korpusa ostavilo je Sovjete bez stotina teškom mukom prikupljenih tenkova.
Postalo je očito i samom Staljinu da Sovjeti uza sav napredak nisu još uvijek dorasli njemačkom protivniku u otvorenoj manevarskoj bitci pri čemu se doktrina uporabe velikih oklopnih formacija razvijala polagano i stidljivo, vječito osakaćena nedostatkom školovanog kadra i kroničnom nestašicom tenkova.
Proći će još čitava godina dana dok tvornice iza Urala ne pokrenu sve svoje pogone a apsolventi tenkističkih škola taktički ne dosegnu nivo protivnika.
U svemu tome, međutim , plašila je činjenica da je sovjetski oklop ovog perioda izgubio svoj tehnološki primat  pred novim izazovima koje su predstavljali «Tiger» i «Panter» pa čak i PzKW IV u svojoj «F2» inačici naoružanoj dugim 75mm topom.
«Kvantiteta je kvaliteta sama po sebi» grmio je Staljin dok su mu savjetnici podastirali niz činjenica koje su pobijale britansku poslovicu omiljenu sovjetskom diktatoru.
Srednji tenk T-34, mada još daleko od kraja svog razvojnog puta patio je od niza nedostataka ali općenito je bio visoko cijenjen, no KV-1, tako uspješan u nebrojenim prilikama prethodnih ratnih godina našao se u nemilosti baš poput komesara za narodnu obranu, maršala Klimenta Vorošilova po kom je dobio ime.
Teški tenk KV-1 izgubio je prednost svog debelog oklopa pred novim njemačkim PO topovima, u bitci je zaostajao za «Tridesetčetvorkom» a za sobom je često rušio mostove dok se njegova vatrena moć bazirala na topu ZIS-5 kalibra 76,2 mm, tj. istom topu ( naziva F-34 ) kojim su naoružani
i tenkovi T-34!
Transmisija nikad nije lišena svojih slabosti a raspored posade bio je nelogičan i taktički je ograničavao vozilo, pa je mladi i ambiciozni general Mihajl Katukov uspio ishodovati da se svi «KV» tenkovi prebace u zasebne jedinice, kako bi formacije naoružane sa T-34 mogle bolje iskoristiti potencijal svojih pokretljivijih vozila.
Sovjetski tenkisti sa fronta tražili su dvije stvari iznad svega; jači top i radio uređaj, dok su smatrali da oklop iznad određene granice i nije neka prednost.
Pred masovnom proizvodnjom nalazila se samohotka SU-85 od koje se očekivalo (i dobilo) mnogo a novi teški tenk pod nazivom «IS» bio je pri kraju projektiranja.
Istovremeno, Aleksandar Morozov radio je grozničavo na radikalno izmijenjenom T-34 pripremajući potpuno novu, tročlanu kupolu naoružanu također topom kalibra 85mm te opremljenu radio uređajem i opcionalnom mogućnošću električnog pokretanja.
Točno predviđajući da će novi teški tenkovi morati ponijeti top još većeg kalibra od 85mm, Sovjeti su hitno potreban kompromis pronašli u braku novodizajnirane kupole predviđene za IS-1, 85mm topa D-5T sa SU-85 i trupa posljednje aktualne inačice KV-1S, kom je reduciran oklop kako bi se rasteretilo motor i transmisiju.
Koliko se nade polagalo u KV-85 govori i činjenica da ga je proizvedeno samo 130 komada - dizajn je već bio nekoliko godina star (neizlječivi nedostatak od kojeg je patio i «Tiger» ) što za sovjetske standarde predstavlja upravo jedva spomena vrijedno vozilo.
Suprotstavljen Tigru na beskrajnim poljima zapadne Ukrajine, protivniku koji je raspolagao jačim topom i boljom optikom posluživanom boljim posadama od onih koje je nosio u vlastitoj čeličnoj utrobi, KV-85 bio je osuđen u većini slučajeva da se pretvori u gorući grob četvero članova posade i za njim nitko u Crvenoj Armiji nije pretjerano žalio!



Toliko o vozilu - a ja sam godinama tugovao ne mogavši nigdje pronaći svoj KV-85 za kog sam znao da je čisto solidna «Eastern Express» maketa.
Prije izvjesnog vremena primio sam mail sa novitetima ukrajinskog «HobbyTerra» među kojima sam primijetio i nepoznatu tvrtku «Ark Model» i moje su oči među mnoštvom ilustracija nervozno škiljeći prepoznale elegantan karakterističan oblik tenka KV-85!
U njegovo pravo porijeklo nije bilo sumnje no posljednje trunke iste odagnao sam tek otvorivši kutiju pristigle makete!
Također, ako Vas zanima...ne?...no dobro, barem nekog će zanimati da će na svjetlo dana i vrlo bitna inačica lakog tenka BT-7 sa ovalnom  kupolom iz 1937. godine, također «Ark Model» pakiranje pokojnog «Eastern Expressa»...

Dakle KV-85!
Masivan trup «KV» serije uvijek je «udomljavao» relativno malene kupole, topova kratkih cijevi ( govorimo o KV-1, naravno) pa je velika i široka kupola naoružana dužim topom ako ništa drugo oku ugodan prizor; KV-85 je masivno ali meni barem izuzetno lijepo vozilo.
Ilustracija na kutiji daje za pravo takvoj tvrdnji prikazujući vozilo u jednoj od ponuđenih opcija «dekoriranja».
Na naslovnici poprilično socijalne sastavnice naši decali nalaze se zaklamani (?) o gornji lijevi rub iste i donose nam dvije opcije označavanja našeg KV-85;
dvije serije taktičkih brojeva uz par petokrakih zvijezdi i natpis u slavu princa Aleksandra Nevskog, koji je porazio njemačke vitezove Teutonskog reda nekih sedam stoljeća prije nego što će tenk noseći njegovo ime još jednom usmjeriti bijes ruskog oružja ka germanskim hordama.



Sastavnica prikazuje jednostavan slijed sastavljanja vozila na svega četiri strane, te maketa «na papiru» djeluje jednostavnija no na okvirima od svijetlo sive plastike.

Kakva je plastika?
Čudan i ne osobito sretan spoj mjestimice visoke razine detalja i nepreciznog odljeva koji neke od sitnih dijelova (poput mitraljeza npr.) čini skoro pa neupotrebljivima.



Trup je izvrstan, kupola također, kotači izgledaju pomalo čudno ali mogu proći, a onog tko želi maketu sastaviti «iz kutije» veseliti će pristojan mada pomalo žilav vinil;
svaka gusjenica sastoji se od dva dijela čiji su vanjski detalji više nego solidni a unutrašnji klinovi čisti a pojedinačni članci dobro definirani.



Kupola je zato izvrsna i uzduž spoja krovne ploče časti nas solidnim varom, no to se ne bi moglo reći za bokove, gdje varova nema i nema Vam druge nego miliput, puder i maketarski nožić ili medicinsku iglu u ruke!
Također, dodatno teksturiranje ne bi bilo na odmet, ne samo pri većim sekcijama kupole već i onim manjim poput kupolice zapovjednika i «gljive» ventilacijskog otvora!
Unutrašnji otvor kupole zapovjednika je začudo «pun» i priječi umetanje figure tenkista (bez zabune, nema ih u kutiji), pa stoga vodite računa o tome ukoliko želite raditi i figure!



Cijev topa je OK, na njen se vrh samo zalijepi pripadajući prsten, no za nekoliko Eura sestrinska cijev predviđena za SU-85 (Aber) uz minimalnu modifikaciju mantleta će itekako poslužiti svrsi!



Dosta dijelova ima sink markove, mnogi i popriličan flash, ali sve skupa maketi se može dati prolazna ocjena!


Mislim da nije potrebno napominjati da u kutiji nema nikakvih luksuza; žičanih sajli ili prozirnog stakalca fara...



Dakle, tko želi KV-85, kupiti će ovu pristojnu maketicu i neće požaliti, jer je sam motiv kupnje dovoljan da zasjeni njene nedostatke! 
Što se tiče nedostataka ove makete, kako ih ispraviti?
Za cijenu čak nešto manju nego što bi vas došao PE set, nabavite (ja već jesam) kronološki posljednju verziju fantastične «Trumpeter» KV-1 serije, što bi bio kit no. 358 (model 1942. god.) , kojeg krasi isti tip čeličnih kotača kao i KV-85!



Ostale detalje poput novih periskopa vozača ili bočnih ovalnih proširenja prstena kupole naći ćete kod svog originalnog KV-85, a ja se toplo nadam da će uz još par  sitnih prepravki trup «Trumpeterovog» KV-1 udomiti kupolu KV-85 i ovim rusko - kineskim bratimljenjem (hm...) bi se dobila zaista prelijepa maketa!
Trup, stakalce fara, sajle, višestruko bolji brojni detalji, kotači, mitraljezi, te naravno izvrsne segmentne gusjenice zaista su ogroman dobitak za malene novce.
Nemilosrdna ekonomska logika odnosi prevagu nad sentimentom, jer uvijek mi je žao baciti maketu radi oplemenjivanja druge makete, no ovdje je kušnja prevelika, a Oscar Wilde u svojoj karakterističnoj maniri odavna je utvrdio da kada čovjek jednom "zapadne u kušnju i nema drugog izbora nego podleći istoj".
Toliko za večeras; moje su misli, otrovane kavom i nesanicom, negdje u ukrajinskom blatu, gdje rečenica «život je toliko bijedan, radije umrimo za druga Staljina» možda i ima neki smisao...
Za sve nas danas, zahvaljujući i herojima koji su opsluživali KV-85, srećom, od svega toga ostaje samo maketarstvo!
Živjeli! 

[oddball]

Svaka čast na recenziji. Volim da pročitam i priču koja stoji iza svake makete, nekada me to privoli i da malo više obratim pažnju na nju. Tačnije, na oruđe koje se koristilo. Kao na primer za natpis "Od Lenočki za papu" koji je stajao na boku jednog Šturmovika, prilično emotivno jaka priča.

A sama maketa kažeš da i nije mnogo dobra i da ćeš morati da kombinuješ dve da bi napravio jednu. Moje je mišljenje da ako id dve može da se napravi jedna savršena onda je to bolje nego dve nad kojima ćeš imati stalno u glavi da si mogao bolje. A restlove ostaviš za nešto drugo, trebaće ti sigurno. Samo je želja ta koja odlučuje kako će maketa na kraju ispasti.