T-35 "ICM", 1:35

[T34]

Za početak jedna rečenica koju sam ostao dužan prilikom davnog predstavljanja na ovom forumu; naime, mene maketarstvo ne zanima.
Volim mnogo toga; avione, brodove, volim besmrtni stari serijal ,,Star Wars" a pogled mi zamagli i kultna ,,Life is a dream" melodija dok izvjesni James Tiberius Kirk prilazi u shuttleu svojoj staroj krstarici klase ,,Constitution", eh...kako se ono zvaše...
No prije nego što život pred mene postavi vlastiti ,,Kobayashi Maru" ispit, od svog bavljenja maketarstvom ja  želim samo jedno - da na mojim policama polumat sjajem bljesne sve što se kotrljalo pod ukrštenim srpom i čekićem iz godina ,,Velikog Domovinskog Rata", napravljeno dovoljno dobro da se ne sramim pokazati nikome!
Naime, u trećoj ili četvrtoj godini mog života  na televiziji bivše države prikazao se kultni sovjetski ratni spektakl ,,Bitka za Moskvu" i od tada više ništa nije bilo isto!
Sa krila ,,Camela" ili ,,Hurricanea" brzo sam sišao i zaljubio se u prljavi, prašnjavi čelik ukrajinskih i ruskih stepa...
Kratice ,,KV", ,,T", ,,IS" ili ,,SU" postale su u mojoj (pomalo ograničenoj) svijesti transcedentalni pojmovi;  mitska oružja koja su Sovjetima omogućila da još jednom pobijede najveće osvajače svog doba i odnesu prevagu nad Guderianovim ,,crnim vitezovima".
Redom izvrsna vozila, usuđujem se reći i najbolja u svojim kategorijama, dokazana u teškim terenskim i vremenskim uvjetima protiv vrhunskog protivnika, sovjetski su tenkovi (kao i zrakoplovi te ukupni sovjetski doprinos pobjedi ionako) omalovažavani od strane Zapada, koji je u poslijeratnoj hladnoratovskoj klimi morao veličati svoje njemačke protivnike kako bi opravdao sramotno predratno tehnološko zaostajanje za njima.
Za vas u zadnjim klupama..."Tiger" je legenda Zapadnog fronta...na Istočnom je odplesao samo jednu točku...točnije jednu tužnu harkovsku zimu i mnogo vedrije ljeto na beskrajnim poljima suncokreta oko Prohorovke...
No, do revolucionarnih zamisli sovjetskih inženjera u predvečerje krhkog europskog i svjetskog mira sa kraja 30-ih dug je put...u stranputicama tenkovskog razvoja ili među dizajnima koji su zastarjeli još u projektnim nacrtima svoje će mjesto naći i divovski
T-35, tenk sa pet kupola i jedanaest  članova posade, čiju nam maketu u mjerilu 1:35 donosi ICM a pakira također i ,,Alanger"!



Odakle zanimanje (i ne samo među Sovjetima) za ovakav tip vozila?
Naime, u godinama kada su glavni kalibri tenkovskih topova bili malog promjera, nepostojeće ili neuporabljivo male količine eksplozivnog punjenja, usred ograničavajućih faktora male snage motora te time mase vozila, vatrena moć tenka protiv ukopanog i utvrđenog pješaštva pokušala se povećati većim brojem kupola naoružanim različitom kombinacijom strojnica, bacača plamena te topova/haubica!
Takav bi tenk po zamisli svojih projektanata briljirao u svojoj primarnoj protupješačkoj namjeni proboja dok bi jedan od topova služio kao protuoklopno oružje protiv oklopnih sredstava protivnika!
Paradoks takvog "teškog" tenka prozlazio je iz činjenice  što isti nije mogao biti oklopljen mnogo više no recimo laki tenk istog doba; pokretljivost i mehanička pouzdanost bile su nedosanjane vrline a raspored posade (čovjek po oružnom sustavu kupole) ergonomski je bio loš i smanjivao je ionako upitnu ukupnu vrijednost vozila u borbenim uslovima...
Moderan dizelski motor tada nije bio na raspolaganju te se žedni benzinac snage 500 KS morao nositi sa masom od 45 tona – ukupna dužina vozila od skoro 10 metara sigurno nije doprinosila voznim osobinama!


Pored trupa M4 i T-34 Zavoda "Krasnoe Sormovo"

Posada ovog diva brojala je 11 članova koji su svoje T-35  krstili nadimkom «Drednaught», jasnom ali pomalo ironičnom aluzijom pošto je sama zamisao kopnenog bojnog broda bila promašaj!
Nedovoljno pokretljiv i ograničenog radijusa kretanja, sklon kvarovima, u svojoj promašenoj osnovi nedostatno naoružan i oklopljen, T-35 je isključivo poslužio kao impresivna paradna pojava na Crvenom trgu.
Svi primjerci (61 ukupno) okupljeni su u 5. oklopnoj brigadi stacioniranoj u Moskvi a po izbijanju neprijateljstava sa Njemačkom jedan dio je poslan na bojišnicu gdje su neslavno skončali; uglavnom su ih raznijele vlastite posade prija napuštanja usred kvara i nedostatka goriva!

Dakle, maketu nam donosi ukrajinski «ICM» te je pakira i  ruski «Alanger»...
U oba slučaja radi se o istom kalupu stoga ne brinite...a prvo što ćete uočiti na jasnoj sastavnici od 6 strana je nedostatak ikakvog opisa vozila (za razliku od T-28 istih tvrtki) te nepostojanje uputa za stavljanje naljepnica - dok za boje navodi «Humbrol» enamelke!



Hm...srećom ne radi se o zapadnom vozilu u ratnom razdoblju; predratne taktičke oznake punih i isprekidanih linija na gornjim bokovima kupola, poneki natpis i petokrake za bokove i gornju ploču središnje kupole je sve što vas čeka - a spas je u literaturi no i bez toga snašli biste se lako!



Kutija impresivne težine krije ukupno 17 okvira  sa dijelovima od svijetlo sive plastike od kojih 5 otpada na ukupno 360 gusjeničjih članaka...
E, da, gusjenice...pa OK su čisto...em su članci em ih ima više nego dovoljno ( «Friul» čini mi se daje 270 zamjenskih članaka ).
Po sredini gazne sekcije većina ima iritantan sink mark, ali lijepo se slažu u veću cjelinu!
Problem je u izgledu!
Naime, usporedite li ih sa fotografijama pravih članaka pomalo odudaraju (hm...)  te više liče na gusjenice T-55...



Pošto gusjenice prelaze preko potpornih kotačića odnosno ne vise slobodno a dobrim dijelom su sakrivene od pogleda velikim bočnim štitnicima, jedini motiv za zamjenu već spomenutim «Friulkama» leži dakle u izgledu...ili kao možda bonus više na nekom natjecanju ako imate takvih planova...
Kao alternativu ukupnoj cijeni navedenog seta gusjenica preporučam vam radije kupovinu «Aber» PE seta te triju «Armo» metalnih cijevi (1x76mm, 2x45mm) koje će bitno podići izgled vozila!
Nisu skupe i dobre su kvalitete, radi se o cijevima predviđenim za korištenje na BT-5 / 7 i T-28, sa kojima T-35 uostalom dijeli  kupole uz sitne preinake!



Dobar postotak plastike odnosi se na vanjštinu vozila gdje je detaljnost po meni čisto solidna a na pojedinim sekcijama golemog trupa i izvrsna!



Zakovice, putni i pogonski kotači, ljenjivci, poklopci, mitraljezi i ostali detalji bitni za autentičnost površine oklopnog borbenog vozila izvedeni su više nego dobro!
Farovi su izdubljeni i prava je šteta što nema prozirnih dijelova za iste, te je elegantno rješenje iste poklopiti svojim oklopljenim kućištima, među koje nasjeda neloša sirena!
U unutrašnjosti je pak detalja mnogo manje, i ograničeni su na prostor centralne kupole vozila gdje nailazimo na sjedalice, komplete granata, pojednostavljeni zatvarač topa a na samom kraju vozila i motor, čiji je golemi ventilator hladnjaka lijepo vidljiv kroz zaštitne pregrade.



Odljev je čist, ali već po navici kod dijela istočnih proizvođača djeluje nekako nezgrapan i nespretan, što posebno dolazi do izražaja kod ovalnih dijelova.
Pazite, ja vam ne mogu reći ni prognozirati kako se dijelovi uklapaju, ono malo što sam probao na suho slaže se korektno, te malo dublji pogled u sastavnicu ne odaje problematično sastavljanje - riječ je o vanjštinom jednostavnoj konstrukciji!



Ukoliko poput mene ni ne pomišljate na izradu unutrašnjosti što povlači za sobom i zasebno bojanje, tada se možete nadati relativnom brzo maketarskom projektu...uz nešto više vremena i truda uloženo u gusjenice!



Što ćemo sa bojanjem?
Grozničavo tražiti usporedne tablice boja...ma ne...neka lijepa polusjajna  zelena pristajati će ovom divu...Pošto sam mišljenja da maketa treba da predstavlja pravilo a ne izuzetak, barem u slučaju kada posjedujete samo jedan primjerak, ovdje bi trebalo izbjeći zamku iole primjetnijeg weatheringa!
T-35 uglavnom se kotrljao čist i sjajan pred očima druga Staljina pa bi bio red da se takav i napravi, uostalom riječ je o dobrodošloj promjeni u izradi koju će nadam se svi pozdraviti, ili barem oni koji dođu u posjed ove više nego solidne makete!
Maketu se može naći još jedino na E-Bayu, gdje sam i ja ugrabio svoj primjerak, što ne znači da periodički neće osvanuti u nekom mračnom kutku virtualnog ili pravog dućana iza gomile «Pantera» i «Shermana».
Zanemarimo li željezničke topove i razna eksperimentalna njemačka čuda, ova maketa je punokrvni tenk i u svijetu 1:35 mjerila uz adekvatan pristup i rad plijenit će svačiju pažnju, svojom veličinom ( i dr. Freudu se jako sviđa)  prije svega ali i kvalitetom!
Nadam se da će budućnost  donijeti još koje prepakiranje ili možda potpuno novi kalup, jer vozilo predstavlja pravo osvježenje a maketarski žanr oklopa, idealan za lijenčine i primitivce svih uzrasta i afiniteta barem na tren i bar na dašak osjećaja približava  pravim nesretnicima ovog hobija - brodomaketarima!
Ja sam proveo više nego ugodnu noć družeći se sa T-35, i ne preostaje mi ništa drugo nego da isto preporučim i Vama, ako imate strpljenja i truda, i sreće da naletite na ovu lijepu maketu!
Tko zna, sa neba Vam se nasmije možda i Sergej Mironovič osobno...