Churchill, Mark III, "AFV Club", 1:35.

[T34]

U  tipično prohladno i oblačno otočno jutro na zemljanom nasipu nervozno se meškoljila podeblja figura sa legendarnim cilindrom. Količine dima koju je dotični ispuštao ne bi se posramio nijedan brod Kraljevske mornarice, dok su sitne oči na rumenom licu sa karakterističnom engleskom ironijom povezanom sa samosažaljenjem gledale nespretno kotrljanje novog teškog tenka pod slavnim (prez)imenom "Churchill".
U najboljoj maniri svoje britke lirike, slavni se Winston nakašljao; upitan da komentira novo vozilo procijedio je kroz zube presjekavši cigaru na dva dijela: "kvragu, pa ovaj tenk ima više mana od mene"!
Ta rečenica zapravo ocrtava bolje od ikakve studije bolan razvojni put kraljevskog oklopa u periodu između dva rata.
Tradicionalno okrenuti moru i pouzdavajući se u stoljetnu politiku da se na europskom kontinentu uz pomoć njihovog novca za njihove interese bore drugi, Britanci su svojoj kopnenoj vojsci dodijelili sramotno nizak prioritet.
Razvoj oklopništva pratio je takvu nit i po riječima britanskih povijesničara zaslužio je "par ljudi odvesti pred vojni sud".
Posljedica svega, uz međuratnu gospodarsku depresiju je da su britanski tenkovi zastarijevali već u trenutku svog nastajanja u projektnim skicama, kaskavši par godina za konkurencijom, kao neželjena djeca njihov je razvoj ostavljen skoro u potpunosti privatnim kompanijama kojima su nedostajali i novac i resursi.
Kivanog oklopa koji bi se usred direktnog pogotka raspao ili rešetao nesretne posade, potpuno neupotrebljivih topova kalibra do 40 mm sa isključivo probojnim granatama (beskorisnih protiv pješadije i PO topova) i slabim, bolno nepouzdanim benzinskim motorima, nisu predstavljali nikakvu opasnost po moderan njemački oklop, što je kratkotrajna, katastrofalna svibanjska kampanja 1940. godine u Francuskoj zorno pokazala. Od svega što su ostavili na plažama sjeverne Francuske, Englezi su najmanje žalili za svojim tenkovima.
Od pomoći nije bila ni taktička primjena istih; konceptualno podijeljeni na "Infantry" I "Cruiser" modele, gdje je prvima, teoretski teškog oklopa i naoružanja (Matilda II, Churchill) dodijeljena uloga proboja a lakšim rođacima potonjeg koncepta iskorištavanje proboja i borba sa neprijateljskim oklopom (razni modeli koji su evoluirali do "Cromwella"), ista je predstavljala samo sol na ranu; rješenje za studiju "univerzalnog tenka" kakvu su sami prekasno prihvatili, Britanci su morali potražiti preko Atlantika u američkom srednjem tenku M-3 "Grant" ( britanska je praksa bila imenovati američke tenkove po generalima Građanskog rata, tek sa M-26 "Pershingom" nazvanom po "Black Jack" Pershingu sami Amerikanci su prekinuli takvu tradiciju) te konačno u jednoj od najuspješnijih tenkovskih konstrukcija svih vremena; srednjem tenku M-4 "General Sherman" ili samo "Sherman".
No, vratimo se malo samom "Churchillu"...
Povod pisanju ovog teksta nisu stare "Tamiya" makete "Churchilla" u izvedenicama Mk VII i "Crocodile" naoružane topom 75 mm, u potonjem slučaju još i bacačem plamena već potpuno nova maketa "AFV Cluba" koja predstavlja ovog teškaša u njegovoj Mark III varijanti, naoružanoj sa provjerenim 6-funtašem (imperijalna nomenklatura po težini zrna) kalibra 57 mm, poznatom još iz "Crusadera".
Skup i kompleksan, zahtjevan kako po posadu tako i po mehaničare, "Churchill" je ipak dobro poslužio Britancima iako je nakon katastrofalnog prepada kod Dieppa (ni do danas mi nije jasno što su htjeli s tom akcijom) čitav projekt umalo ugašen.
Mark III je stigao taman da uzme učešće u drugoj bitci kod El Alameina; dobro se pokazao u Tunisu i Italiji, što mu je uza sve mane osiguralo "mjesto u struci" do kraja rata...Glavni korisnici bili su naravno Englezi, a Sovjeti su nakon primitka prve pošiljke ljubazno zahvalili na daljnim isporukama...tako je stari britanski lav uperio svoje topove protiv Nijemaca u kurskoj bitci, gdje su tenkisti Crvene Armije cijenili do zla Boga debeli prednji oklop ( i do 150 mm), udobnost, prostranu unutrašnjost i izvrstan radio uređaj. Mali domet Churchilla, relativna mehanička nepouzdanost prvih modela i nemogućnost instalacije potentnijih "all around" topova (precizan 57 milimetarski top je imao vjerojatno najbolju protutenkovsku granatu u odnosu na kalibar i jednom prilikom njemački "Tiger" je odletio u zrak nakon pogotka sa dobrih 800 metara odstojanja) zapečatili su frontovsku budućnost vozila no zbog svojih prednosti svoju je primjenu još dvadesetak godina nakon završetka sukoba našao u ulozi inženjerijskog vozila.
Na sumračnom nebu britanskog oklopništva Drugog svjetskog rata, gdje nikad bolje posade nisu opsluživale gora vozila, imenjak britanskog premijera ostaje upamćen kao jedna od ponešto svjetlijih zvjezdica...



Dakle, AFV Churchill.
U svijetu 1:72 mjerila "ESCI" maketa u "Italeri" pakiranju ionako glasi za jednog od najboljih mališana svih vremena ali o istome u mjerilu 1:35 moglo se samo sanjati...
Što je nova u ovoj, pored precijenjenog (čitaj preskupog) "Char B1" od "Tamiye", možda i najočekivanijoj maketi ove godine?
Prije svega poster formata A4 koji je identičan boxartu kutije, koji će kako sam shvatio od sada biti redovan dodatak svim ,,AFV" maketama.
Što čovjek poželi prvo kada otvori kutiju bilo koje "AFV" makete? Poželi sastavnicu kopirati i uvećati na A3 format...Ne, ovo nije šala...da bar je...
Majušni "Stuarti" plaše brojem dijelova i nepreglednošću sastavnice, M-18 "Hellcat" i M-10 spadaju u prihvatljivu sredinu, a naš "Churchill" opet nastavlja tradiciju kompliciranih maketa i nepreglednih sastavnica, no onaj tko nije vidio nekog od njemačkih polugusjeničara istog branda ne zna što je maketarski pakao...

Jedan kolega jednom je rekao za "AFV" proizvode da bolje izgledaju u kutiji nego kao gotove makete no ne bi se ipak sa tim složio - vrhunske plastike i svojim dodatcima (metalne cijevi topova, opruge raznih vrsta, prozirni dijelovi, katkad i PE dodatci) te vrhunskim vinilom a za prosječnu cijenu od bijednih dvadesetak dolara (koja se misteriozno poprilično napuše u europskim shopovima, hm...) "AFV" je vrlo blizu vrhu...



"Churchill", ipak, zbog svoje eskluzivnosti košta više, mene je došao nešto manje od 40 Eura ukupno računajući i troškove poštarine...što i nije neka cifra s obzirom na sadržaj kutije koji je sasvim dostatan za prelijepu maketu...ali  o tome malo kasnije.
Za početak uhvatimo se najpopularnijeg sporta ovih prostora ( a i šire), pljuvanja po tuđem trudu.
No, srećom, radi se o samo par stvari.
Već spomenuti vinil - da se razumijemo; fleksibilan, detaljan, još na vozilu koje ga svojom kontrukcijom skriva više od pola, apsolutno je dostatan.
Međutim, postoji problem spoja; naime, nema nikakvih pinova predviđenih za spoj taljenjem ili sl. već krajevi vinilne gusjenice naliježu savršeno jedan na drugi kao da se lijepe, a nažalost ne lijepe se nijednim poznatim ljepilom. Jednostavnim hrvatskim jezikom rečeno, morate staliti veću sekciju i time izazvati popriličan nered apsolutno neprihvatljiv ukoliko je na vidljivom mjestu...



Alternativa su pozitivno ocijenjene i jeftine "AFV" gusjenice (desetak dolara plus poštarina) a pretpostavljam da postoji i "Friul" i još poneki...
Držite se dakle vinila ili "AFV" workable gusjenica...
Malo još o sastavnici, koja na dvadeset strana daje 4 opcije označavanja i bojanja vozila, od toga jedna zimska sovjetska ( gardijski "Aleksandar Nevski") te ilustrirani pregled razvoja vozila uz kratak opis naravno...
Navedeni referentni brandovi boja su Gunze, Humbrol, Revell i LifeColor, sasvim dostatno. Kao što je već navedeno, sastavnica pomalo plaši u čemu joj sigurno nije od pomoći kompleksnost same makete, pogotovo suspenzije.
Polako, naoružajte se strpljenjem, dobrim osvjetljenjem te pazite na redoslijed bojanja i sastavljanja koji će se isprepletati...



Ostatak kutije zaslužuje same riječi hvale; metalna cijev topa, maleni "PE" okvir, metalne opruge suspenzije, prozirna stakalca periskopa i fara, jedino mi je sintetička "sajla" potpuno debilan dodatak i nije problem zamijeniti ju žičanom...
Plastika je vrhunska, eventualni problem su sitniji dijelovi odnosno njihovo odvajanje od ukupno 6 okvira...



Zaključak se nameće sam po sebi; tko voli saveznički oklop došao je na svoje sa ovom bitnom inačicom Churchilla.
Ja sam sa svoje strane ostao ugodno iznenađen odličnim uradcima pojedinih kolega starih "Tamiya" izdanja (govorimo o OOB jasno), ali Mark III daleko je važnija verzija a sama maketa neusporedivo bolja i bogatija.
Dali se pritom mogao napraviti i pokoji kompromis, koji bi olakšao život svima nama a pogotovo manje iskusnima, nažalost ostaje van smislene rasprave.
Konačan proizvod je tu i svi možemo biti više nego zadovoljni...

Za kraj, mali off topic, čisto da poentiramo povijesnom crticom.
Adolf Hitler je uvijek tvrdio kako zapadne demokracije ne posjeduju "ličnost od formata" ravne njegovoj snazi volje...Daladier i Chamberlain možda i nisu prva liga, no stari pretili lukavi pijanac iz kojeg je dimilo sve u šesnaest pod cilindrom je klasa kojoj austrijski kaplar, velik samo u svom zlu i kompleksu manje vrijednosti nije dorastao ni do pepeljare u koju je Winston tresao svoju cigaru, nasmiješeno podigavši dva prsta uz besmrtne riječi naslova Thomsonovog djelca, "vladaj Britanijo".
U zoru Drugog svjetskog rata brodovi razasuti svjetskim morima koji su vijorili ,,Union Jack" radosno su signalizirali širom globusa depešu ,,Winston se vratio".
Vratio se i u maketarskom svijetu, na način koji mu i dolikuje.