M4 Sherman, "Tamiya", 1:35

[T34]

Moram ovu recenziju početi s potpuno osobnom notom;
počinjem se zaljubljivati u «Tamiyu», bez obzira što se na tržištu nalaze modernije i bolje opremljene makete.
Kada bi bio primoran istaći najveću pojedinačnu kvalitetu ovog proizvođača, između mnogih pojmova izdvojio bi «solidnost» čime «Tamiyina» plastika odskače od drugih.



Bez obzira na godine, makete ovog proizvođača imaju nevjerojatnu preciznost, točnost i izvjesni šarm koji vam na lice mami osmjeh jednom kada skinete poklopac kutije!
Dodajte tome i optimalnu «rascjepkanost» koja ne prelazi u mazohizam jednog «Dragona» ili «AFVa» te vam osigurava relativno brzi a nadasve uspješan kraj projekta i imate marku koju zaista možete voljeti!
Još par riječi o ovome u zaključku!

Pred nama je «Tamiya» kit broj 35190, odnosno M4 «Sherman» u svojoj prvoj standardiziranoj verziji (mada ukupno trećoj) , te vas na kutiji pored imena dočekuje i izraz «rane proizvodne serije» što baš i nije potpuno točno!
No o tome također kasnije, dok pišem ove riječi krv mi je već vruća, jednostavno obožavam Shermana!
Smatram nezahvalnim sada raspisati se o dotičnom vozilu; najkraće i korektno navesti je da su ukupne kvalitete ovog koliko hvaljenog toliko i osporavanog vozila daleko premašivale njegove mane; pogodan za masovnu proizvodnju, robustan, udoban za peteročlanu posadu ( Sovjeti su tvrdili «besmisleno udoban» ) , nevjerojatno zahvalna i korisna platforma za cijeli niz vozila!
Još jedan u nizu američkih tenkova kome su ime dali Britanci, slavno ime Williama Tecumseha Shermana; koje se ironijom povijesti i danas proklinje na američkom Jugu!
No tenkisti su svakako voljeli svoje Shermane, zanimljiva je i statistika da je u svakom pogođenom vozilu penetriranog oklopa ginulo 20% članova posada, dok ista statistika za T-34 iznosi oko 75% !
Terminološka diferencijacija «Shermana» isprva je konfuzna; imate dva glavna tipa trupa, «A3» i «A1» , tj. vareni (kockasti) i lijevani, pa niz kupola i topova koje idu na oba trupa, te konačno različite benzinske i jedan diesel motor («A2») čiji su korisnici isključivo Sovjeti i američki marinci!



Dakle, naša maketa više spada u sredinu proizvodnog ciklusa; da bi zaista bila rana trebala bi imati raniji mantlet topa, te suspenziju identičnoj onoj na srednjem tenku M3 Lee / Grant, kao i anakronizam dva fiksno postavljena Browing  0,3 mitraljeza između vozača i mitraljesca, koji se služe periskopima a ne vizorima kao na pravoj «ranoj» inačici!
No dobro, takvog ( kvalitetom) fantastičnog Shermana nudi «Tasca», a ja ću spomenuti da je kupola točna, s jednim poklopcem i bez kupolice zapovjednika!



Gusjenice su vinilne, i predstavljaju tip s gumenim umetcima, što znači da nas očekuje pažljivo i za živce naporno bojanje!
Čisto su OK, fleksibilne a podvozju ovakvog tipa vinili pašu idealno; taman zategnuti koliko treba, s gornje strane ionako naliježu na potporne kotačiće!



Muka mi je kad se sjetim svoja dva «Dragonova» Shermana i njihovih članaka!
Čemu?
Također, osovine na kojima počivaju kotači već su fiksne i ne morate ih lijepiti, vrlo korisno jer npr. pokretna «Italeri» suspenzija u slučaju krajnjih parova kotača ode «u nebo» ako se ne polijepi!
Detaljnost ostavlja bez daha; serijski proizvodni brojevi na trupu i suspenziji, varovi pri spojevima trupa i na kupoli, zakovice, tekstura oklopa te tri izvrsna tenkista!



Ono što me zaista oduševilo je dodatna oprema koja nam je na raspolaganju; ranci i ruksaci, kanistri različiti za maziva i gorivo, pješadijske kacige, rezervni gusjeničji članci, zamjenski kotači, sanduci; ako  škrtarite sasvim dovoljno i za dva vozila!
Glatku rotaciju pogonskog kotača i ljenjivca te elevaciju topa osigurava 6 polivinilnih kapica, ma milina!  
Nema prozirnih dijelova za farove, opraštam!



Od unutrašnjosti tu je radio uređaj, zatvarač topa, periskopi su zaseban dio također!
Ne treba napominjati da sve poklopca možete ostaviti i «otvorene» !
Tešku strojnicu Browing 0.5 ( u inčima, a  kao što znate 12.7mm) i alat ocjenjujem dostatnim; međutim za sve fanove US oklopa na tržištu imate bagatelne setove od «Academy» vjerojatno najboljih mitraljeza 7,7 i 12, 7mm te opreme u plastici.



Cijev 75mm topa je sasvim ok, iz dva komada, morate nalijepiti usta cijevi na ostatak pa je jeftini metalni ekvivalent dobra investicija, makar da uštedite na vremenu i trudu.

Štitnici farova su također zadovoljavajući, no kao što možete vidjeti na slici «Eduard» prodaje isključivo njih, za par Eura, također ne škodi ni sajla koje u kutiji nema.



Decali nam nude opcije označavanja za tri vozila, ali za današnje standarde jesu malo «deblji» a sama sastavnica  jasna, pregledna, više nego «User-Friendly» uostalom kao i svaka «Tamiyina»!

Da zaključim i  osvrnem se na uvod; sve navedeno na 6 okvira opet razmotrite i pogledajte godište s unutrašnje strane trupa...1987. godina...Što kažete?
Što god ugledate ove generacije i cijene od desetak Eura od «Tamiye» grabite; Matilde, Cromwelle, Mardere, Pershinge, SU, Tetke itd. itd. i nećete pogriješiti!
Tako je, pristran sam ali smatram i realan, a zbog svojih godina oprostite ćete mi i zanos i nostalgiju koje ove makete u meni bude; tepam im «Italeri mog djetinjstva» i mojoj generaciji je jasno što želim reći...
Ostali neka kupuju basnoslovno skupe makete s 500 dijelova...
Kad smo već kod Shermana; što će vam prozirni dijelovi za npr. kupolicu zapovjednika kada izvana ionako izgledaju crni, a potpuno vam poremete slijed sastavljanja i bojanja kupole!
No, o ukusima se ne raspravlja...
Maketa srednje klase za maketare srednje klase; poezija za one koji znaju slušati.
Najtoplija preporuka!