IS-2, Zvezda, 1:35

[AleksandarMorozov]

Daklem...maketa je Zvijezdina i predstavlja 35 puta umanjeni IS-2 ,,so sprjamljenim nosom" (s izravnanim nosom)...i kao što možete vidjeti, dokazuje da zaista jesam DRUGOrazredni maketar. Inače je iz sastava 29. gv TTP, 4. gv TK, 1. Ukrajinskij front iliti 29. gardijske teške tenkovske pukovnije, 4. gardijskog tenkovskog korpusa, 1. Ukrajinskog fronta...grad Vislica, Poljska...siječanj 1945.
Obzirom da sam već godinu dana nezaposlen, nemam baš sredstava za ulaganje u maketu. Zato je sve što vidite ili direktno iz kutije ili je dorađivano ili je u pitanju nekakva improvizirana samogradnja. Dakle, maketa je izvađena iz hrpe na polici i dalje ni kune nije dodatno uloženo u nju. Ljubaznošću poštovanog kolege iz Šibenika sam došao u posjed Tamiyinih gusjenica. Zahvaljujući tome, maketa predstavlja tenk u položaju u kojem jeste na terenu kakav jeste. S originalnim Zvijezdinim mogu samo sanjati da ih uopće spojim kako treba...a kamoli samo navučem na kotače. Najobičnije opuštanje preko povratnih kotača ne dolazi u obzir, a izmjena položaja hodnih kotača i Zvijezdinih gusjenica u skladu s time, je čista fikcija. No, s Tamiyom se to može lijepo izvesti...kao što vidite.
Cijev topa i plinska kočnica su zahtijevali strpljenje u obradi...no, eto...može ih se dovesti i malo bliže kvaliteti izgleda aftermarket metalnih cijevi. U biti, sama je cijev što je moguće preciznije slijepljena i kasnije strpljivo obrušena...dok je na plinskoj kočnici još i dodan var između gornje i donje polutke, istake za ključ (za one koji ne znaju, plinska kočnica na D-25T je na vijak i te dvije malene istake na gornjoj i donjoj polutki su hvatišta za ključ) i broj odljevka na gornjoj polutki (za koji nisam našao ni jednu jedinu fotku na kojoj se jasno vidi broj odljevka plinske kočnice...ali sam našao crtež i preporuku položaja od strane Mihaila Svirina). Taj je broj odabran odokativno po veličini među brojevima dijelova na nekim starim okvirima (kao i broj odljevka na stražnjoj strani kupole), jedan po jedan zguljen žiletom i zalijepljen na mjesto. Ako vas baš zanima, broj odljevka na kupoli je s okvira Airfixovog DUKW u 1:72, a broj odljevka na plinskoj kočnici je dio malenog serijskog broja makete s okvira Tamiyinog T-34/76 u 1:35. Inače, radi se o plinskoj kočnici konstrukcije CAKB-a (cjentraljni artiljerijski konstrukcionij bjuro iliti središnji topnički kontrukcijski biro/zavod/institut)...koja je najčešća. No, prije nje je na prvim serijama bila montirana plinska kočnica tzv. ,,njemačkog tipa"...po svojoj konstrukciji vrlo slična onima na KwK 43. Ali, ovu konstrukcije CAKB-a je lakše proizvoditi, a jednako je efikasna...i to je to. Ako netko ima negdje među dijelovima plinsku kočnicu s Tigra, od nje, uz minimalne izmjene, može izraditi plinsku kočnicu ,,njemačkog tipa" za D-25T.
Gornja i donja polutka kupole, čiji međusobni spoj točno prati spoj istih tih polutki na pravom tenku, uopće ne sjedaju kako treba. Donja je polutka, u svom prednjem dijelu, koji milimetar preduga i preširoka od gornje. No, ništa za to. Ionako var koji daje maketa na tom mjestu ništa ne valja...i htio ne htio, morao sam napraviti novi var čitavom njegovom duljinom...pa su tako riješeni i problemi lošeg uklapanja polutki kupole, odnosno, prednjeg dijela s ostatkom kupole.
Varove na kupoli sam izradio pomoću onoga što imam...kao i sve ostalo. Napravio sam improvizirani kit topeći komadiće okvira u testorsovom ljepilu iz one plastične kantice s cjevčicom...kojih sam svojevremeno nabavio jedno pola kile...nek se nađe. Inače, ti su varovi brušeni nakon što su završeni. U biti, fleksericom su grubo skidani srhovi. E sad, to je brušenje nekada obavljeno finije, a nekada grublje...pa je i finiš tih varova na nekim kupolama finiji, a na nekima grublji...na nekima se varovi jako ističu, a na nekima se, na prvi pogled, gotovo ne uočavaju. Čak i na jednoj te istoj kupoli može biti varova nekoliko različitih finoća.
Sličnu sam foru izveo i s kupolicom zapovjednika tenka...s time što su ti varovi značajno finiji od ovih među polutkama kupole. U stvari...ne finiji već jače izbrušeni.
Varove sam stavio i na oklopni pokrov ventilatora.
Cijev topa je lijepo sjela u ambrazuru koja je odlično dimenzionirana...no, sama blenda je preuska i naslanja se na lijevu stranu svog ležišta pa je s desne strane rasjed od preko 2 mm...no, i to se da zamaskirati s malo unutarnje improvizacije oko montaže blende i malo prisilnog navlačenja u desno. Tako će se dobiti dva podjednaka rasjeda lijevo i desno...koja su oba, u stvari, nešto prevelika ali su ipak dovoljno korektna.
Kompletan prednji dio kupole s blendom topa je učvršćen vijcima iznutra...no, ja sam tu stavio var, što je klasična greška onih koji rade maketu IS-2...no, ta mi se greška učinila manjim zlom od zjapećeg rasjeda između prednjeg dijela kupole i ostatka kupole.
Otvore na kupoli sam pozatvarao jer je tenk, očito, u borbi. E sad...krenem montirati dvodijelni poklopac otvora na kupolici zapovjednika...i krilo bez periskopa sjedne k'o ruka u rukavicu...a ovo s periskopom neće pa neće. I brusi, guraj, reži, psuj...pa opet brusi...guraj...da bi đubre malo u jednom trenutku sjelo k'o i ono prvo...k'o ruka u rukavicu...KLIK. Samo sam trebao pripaziti na dosjedanje šarki. Naime, samo krilo poklopca treba, njegovim šarkama, uglaviti ISPOD šarki na vijencu. Uglavnom, sjelo je na mjesto...točno kako treba...no, procjep između krila je skoro milimetar...debelo prevelik...a sve zbog onog POTPUNO NEPOTREBNOG brušenja i rezanja s početka priče. Uglavnom, opsovao sam, pljusnuo kap ljepila gdje treba, ostavio da se suši, zapalio cigaretu...i nastavio dalje...uz spoznaju da sam prvo trebao montirati krila poklopca na vijenac pa sve zajedno na kupolicu...a ne prvo vijenac na kupolicu pa onda krila poklopca.
Sastavnica preporuča da vijenac na kupolici zapovjednika bude okrenut za 90 stupnjeva u desno u odnosu na ovo kako stoji na mojoj maketi...no, da sam se držao sastavnice, Duška bi bila okrenuta preko krova kupole na desni bok, a periskop zapovjednika prema naprijed...no, mene je bilo baš briga kuda će gledati taj periskop...dokle god Duška gleda prema naprijed. Inače ju se može okretati na njenom ležištu nezavisno od položaja vijenca...no, zapovjednici tenkova su voljeli da im Duška stoji ručkama i okidačem ravno pred nosom istog trenutka kada promole taj svoj nos van iz kupolice...bez obzira da li jeste ili nije puna i zapeta.
Mda. Duška. Isprovociran nekim dopisivanjima s poštovanim kolegom T-34...odnosno, njegovim mišljenjem o mogućnosti korektne izvedbe Duške koju daje Zvijezda u odnosu na one aftermarketice...upustio sam se u doradu postojeće Zvijezdine...koja je čisto smeće u odnosu na aftermarketice. No, motivacija je bila još nešto. Naime, ni jedna aftermarket Duška nema stariju plinsku kočnicu dok ova Zvijezdina ima baš tu. Otkrit ću vam još jednu tajnu. Naime, na skladištu nemam ni jednu aftermarket Dušku...a nemam ni para da ju kupim. Dakle, ako želim Dušku na Staljinu...a želim ju...radim s onim što imam. Uglavnom, plinska je kočnica jedno sat vremena brušena i bušena dok nisam dobio nešto slično pravoj plinskoj kočnici starijeg tipa. Kasnije sam doradio nosače ručki koje Zvijezda daje u obliku trokuta, a trebaju biti u obliku lastinog repa...doradio prednji ciljnik izradivši mu štitnike i probušivši rupu na nosaču...skinuo stražnji ciljnik (koji je, u stvari, jednostavni slijepi komad plastike koji ne liči ni na što, a najmanje na stražnji ciljnik) i izradio novi od 2 komada razvučenog okvira, međusobno spojena s 2 komadića stirena i sve zalijepljeno na mjesto starog. Iskreno...od svega me najviše namučilo brušenje rebara za hlađenje cijevi...ali dobro sad. Uglavnom...obzirom s čime sam startao, zadovoljan sam rezultatom rada na toj Duški. Namučila me pa se s izradom kolimatorskog ciljnika K8-T jednostavno više nisam imao snage zayebavati. Uostalom, Duške samo s mehaničkim ciljnicima su dovoljno česte da joj K8-T niti ne treba. Naravno da su aftermarketice puno bolje...no, kako ne težim savršenstvu, ova moja je ispala dovoljno korektna.
I jedan savjet onima koji ne znaju. Naime, moja maketa predstavlja IS-2 u siječnju 1945. godine...i to što vidite je jedna od prvih prvcatih Duški montiranih na IS-2. One su na ISU-152 normalno montirane još od veljače 44....no, na IS-2 nisu sve do siječnja 45. Dakle, ako ćete izrađivati Zvijezdinu maketu koja predstavlja IS-2 tijekom 44. godine, Dušku uopće nemojte ugraditi i s vijenca kupolice zapovjednika uklonite nosač za nju.
Na bokovima prednjeg dijela kupole su stožeri kolijevke topa...koje maketa uopće ne daje. Izradio sam ih zalijepivši na mjesto dvije okrugle pločice izrezane iz čaše za jogurt.
Doradio sam i DT na stražnjoj strani kupole izradivši mu potpuno novu cijev i plinski cilindar...jer ono što maketa originalno daje je pomalo smiješno. Dva komadića razvučenog okvira izrezanih na mjeru i zalijepljenih na mjesto daju sasvim zadovoljavajući efekt.

Na tijelu nisam imao što za korigirati...no, igrao sam se s dodacima. Maketa uopće ne daje malu limenu kutiju za sitni alat i pribor na desnom boku...za koju fotke kažu da je skoro pa obavezna. Izrađena je od nekakvog kvadratnog komada preostalog nakon tko zna kakve makete uz dodavanje poklopca od limenke osječkog piva i brušenje rubova. Isti sam lim upotrij**io da bih izradio ručke vanjskih rezervoara, jer su originalne od pune plastike i izgledaju kao kvadri od pune plastike, a ne kao ručkice.
Svaki od tih rezervoara sadrži točno 100 litara. Tri sadrže gorivo dok jedan, obično, sadrži ulje. Tvornički na svima piše za što je koji i koliko litara stanje u kojega. Gazojlj iliti plinsko ulje, odnosno, dizel gorivo ,,po naški"...i maslo iliti ulje (dodatno označen žutom linijom). Na terenu su tenkisti, obično, prebojavali te natpise jer su bili bijele boje i djelovali su demaskirajuće. No, ponekad su, da bi spriječili greške pri dolijevanju tekućina pred akcije, nanovo pisali ,,maslo" na rezervoare za ulje i crtali žutu liniju na njih...vrlo često prostoručno bez šablone. E pa isto sam učinio i ja.
Isto tako, ponekad su ti dodatni rezervoari demontirani iz razno raznih razloga...pa opet, naknadno, montirani. Ja sam pretpostavio da bi s tenka koji predstavlja moja maketa, ti rezervoari mogli biti demontirani...pa je tenk dodatno zimski maskiran...pa su rezervoari, naknadno, opet montirani...a montirani su prvi koji su se našli pri ruci u pripadajućoj logističkoj bazi korpusa...dakle, potpuno zeleni bez zimske maskarade...i još je onaj za ulje i označen kao takav...za slučaj da je neki od ,,dolijevača" tekućina potegao previše votke prije akcije.
Zamijetio sam kako su tenkovi RKKA tijekom prve polovice rata na fotkama poprilično ,,goli"...dok u drugoj polovici rata imaju po sebi povješano sve i svašta...bukvalno sve i svašta...od različitih vojničkih vreća, pokrivala i sanduka sa svime i svačime...do sanduka votke, svilenog ženskog rublja, harmonike...pa i bizarnosti poput Adolfove slike s nacrtanim rogovima i vampirskim zubima ili prekrasnog negdje opljačkanog secesijskog plinskog lustera...što ih, po zanimljivosti, stavlja u rang s fotkama američkih tenkova iz vremena nastupanja kroz Evropu. Razlog je jednostavan. Vojsci u obrani je logistika tu ,,iza leđa"...dok vojsku u napadu logistika mora pratiti, a to nije baš uvijek u stopu...i zato vojska u napadu mora više toga nositi sa sobom. U skladu s time, a nastojeći ne pretjerati (iako je s tim dodacima teško pretjerati), ja sam na svoju maketu stavio ,,samo" 3 pokrivača/cerade/šatorska krila, jednu maskirnu mrežu, dvije vreće (Rusi su jednostavni i obične jutane vreće su češće od nekakvih ,,službenih" torbi kakve često imaju Amerikanci) i jedan sanduk...nečega...nekakvih provijanata koji pasji život s fronte čine malkoc ugodnijim. Cerade i vreće sam izradio od toaletnog papira namočenog razrijeđenim drvofixom, mreža je od komada sanitetskog zavoja oblikovanog istom metodom, a sanduk sam izradio od čaše za jogurt oblikovane kao kutija i naknadno obložene trakama istog materijala tako da liči na drveni sanduk. Sve je učvršćeno običnim užetom (u slučaju makete...vrlo, vrlo tankim užetom)...jer, kao što rekoh, Rusi su jednostavni i različito kožno ili platneno remenje s metalnim kopčama nije fora. Šatorsko krilo na lijevom boku je jednostavno uglavljeno između oklopa i sanduka s PAP-om za top. Tu sam dodao i jedan veliki vilasti ključ kakav sam zamijetio na jednoj originalnoj fotki IS-2. Nema brige da će se negdje izgubiti...jer je maksimalna brzina IS-2 van cesta 15 do 17 km/h.
Na desni blatobran sam dodao i alke za vuču koje maketa daje ali sastavnica ih ignorira (radi se o okvirima koji su zajednički i Zvijezdinom IS-2 i Zvijezdinom ISU-152, a predviđene su za potonju maketu). Naime, na mnogim fotkama se te alke jasno vide točno na tom mjestu na blatobranima upravo IS-2.
Na mnogim se fotkama na istom tom blatobranu vidi i lopata...koju maketa uopće ne daje...pa sam ju iskopao iz kutije u kojoj držim viškove, a kako mi ju se nije dalo točno obrađivati, zamaskirao sam ju ceradom i maskirnom mrežom i ostavio ju da se samo nazire.
Na lijevom je boku često i pila...no, ponekad je i nema. E pa eto...maketa ju ne daje, meni se nije dalo zayebavati i s time, pa je nema ni na gotovoj maketi. Na lijevom blatobranu malo iza kutije s PAP-om za top je ponekad i veliki čekić...no, nemojmo pretjerivati...jer naglasak je na ponekad. Zato ga nema...a ni maketa ga ne daje.
Maketa ne daje prozirni dio za staklo fara već neprozirni koji onda treba obojiti srebrno...mo'š mislit' što je to realno...pa sam ga izradio od celuloida.
U biti, svaki IS-2 treba imati dvije sajle za vuču...no, na mnogim se fotkama jasno vidi da sajli, iz nekog razloga, nema na pravim tenkovima. Kako su one koje daje maketa pre smiješne, na gotovu ih maketu uopće nisam stavio...i ne čini mi se da nedostaju.
Ležište DT-a u prednjem desnom dijelu tijela je...ma...nije ništa. Izvedeno je kao nekakva slijepa istaka. Zato sam u nju ubušio rupu, unutra ulijepio komadić razvučenog okvira s rupicom na vrhu...i dobio sasvim korektna usta cijevi DT-a koja viri iz svog ležišta.
Rupe na maketi predviđene kao ležišta poluga kotača su kvadratnog presjeka, kakve su i istake na tim polugama koje sjedaju u rupe. Kada se poluge montiraju kako treba, sve stoje savršeno paralelno. No, moja maketa nije na ravnoj podlozi i kotače je trebalo pomaknuti. Jednostavno sam odsjekao kutove tih kvadratnih istaka na polugama (dobivši nekakve kao osmerokute) i tako ih suzio dovoljno da mogu ,,šetati" u ležištu...i tada sam ih mogao fiksirati u položajima u kojima sam želio da budu...odnosno, u položajima koje zahtijeva reljef podloge.
Gusjenice sam ovjesio pomoću komadića čvrste čelične žice fiksiranih u odgovarajućim rupama na bokovima tijela i maskirao ih komadićima ,,blata". Nisam ih želio ovjesiti do maksimuma jer maketa predstavlja tenk u kretanju podlogom koja nije ravna.

Maketa je obojana Testorsovom tamno zelenom (1710), a bijele mrlje su Revellova akrilna bijela. Laka nema...pošto nema ni dekala. Blato je napravljeno od piljevine pomiješane s drvofixom, a obojano je Testorsovom tenkovskom čokoladno smeđom 43. (2096). Radi se o teškoj raskvašenoj ilovači koja jeste ljepljiva ali istovremeno i dosta kompaktna pa lako kliže i otpada s dijelova koji se brže kreću i jače vibriraju. Zato je ima tamo gdje ju gusjenice mogu dobaciti, a na samim gusjenicama je ima puno manje. Isto tako, guzica je toliko zasrana zato što stražnjih blatobrana, iz nekog razloga, nema. Nisam ih montirao jer sam uočio da je na mnogim fotkama IS-2 baš tako. Istovremeno, maketa ipak nije zasrana do kupole zato što je maksimalna brzina IS-2 van cesta oko 17 km/h. Isto tako, radi se o toplom i vlažnom siječnju i na maketi ne može biti baš previše suhe prašine...no, može biti pokojeg diskretnog curka hrđe i starije prljavštine. Rezervoari i oprema nisu previše blatnjavi zato što se nalaze IZNAD blatobrana...koji ipak nečemu služe. Ostali efekti su klasičan voš (malo jači oko motora...a još jači tamo gdje simulira curkove goriva i ulja oko otvora rezervoara), klasično suho četkanje i klasiče suhe pastele za prašinu i čađu. Pigmenata i ostalih čuda nema jer ih nemam čime kupiti...a iz istog razloga nemam ni zračni kist pa je sve što vidite bojano klasičnim dlakavim kistovima. Zato ni suha pastela nije fiksirana prskanjem lakom preko svega...pa nema diranja makete (na znanje poštovanom kolegi Dragiši).

Osnovna ideja podloge je okolina Vislice tijekom siječnja 45. Radi se o zemljanoj cesti pokraj nekakvog pašnjaka ili livade. E sad...ta je zima bila oštra negdje do malo iza Nove godine, a onda je naglo zatoplilo i bilo je toplo sve do proljeća. Zato je moja maketa u zimskoj šemi...no, istovremeno je podloga bez snijega ali sa sparušenim zimskim raslinjem s tragovima mraza (nazire se bijelo po travi) i debelim blatom. Viša je vegetacija koncentrirana bliže rubu ceste jer se livade tu ne kose, a u slučaju pašnjaka, stoka tu rjeđe pase. Izrađena je od komadića klasova različitih trava prikupljenih tijekom ljeta i pokojim komadićem mahovine, sve ostavljeno u prirodnim bojama i s busenjem od raščijanog užeta obojenog u nježno zeleno. Sva viša vegetacija je ,,sađena" umakanjem u drvofix i zabadanjem u unaprijed izbušene rupe u podlozi...dok je trava ,,sijana" posipanjem prstima (,,soljenjem"). Trava je od piljevine u nekoliko nijansi žute i zelene (pojedine boje sam dozirao u skladu sa stanjem vegetacije u siječnju). Takva je jer (opet) nemam čime kupiti različite maketarske ,,čarobne" posipe za travu. U skladu s time, mislim da je korektna. Inače je ta piljevina obojena još prošle godine namakanjem u razrijeđenu temperu. Namiješao sam nekoliko nijansi zelene i žute i sada imam u teglicama dovoljno za dvadesetak ovakvih podloga.
Tlo pod vegetacijom je napravljeno od prave pravcate zemlje fiksirane drvofixom (stvrdne se kao kamen nakon sušenja) dok je tlo na cesti napravljeno kombiniranjem zemlje i piljevine. Sve boje tla su naknadno korigirane više ili manje razrijeđenom čokoladno smeđom da bi se uskladile s bojom blata na maketi.
Podloga je dodatno ,,ukrašena" jednim švapskim kanistrom (jasno na njemu piše Wehrmacht) s debelom rupetinom od jedno 12,7 mm (zašto bi bio odbačen ako je čitav?) i s nekoliko čahura streljiva od 75 mm za PaK-40 s pripadajućim limenim sandukom. Možda se tu negdje našao barem jedan Marder ili neko slično vozilo. Recimo da je posada ispalila koju granatu...ali je istovremeno bila i dovoljno pametna da što brže odmagli kada je shvatila da pred sobom ima kompletnu sovjetsku 29-u gardijsku tešku tenkovsku pukovniju...što im ne bi trebao zamjeriti ni Adolf osobno, a kamoli mi maleni maketari više od 65 godina nakon dotične odluke o hvatanju magle. Pa eto...nastojao sam, barem djelomično, prikazati i tu odluku.
Kanistar, čahure i sanduk su za podlogu fiksirani drvofixom.
Osnova podloge su 2 međusobno zalijepljena komada stiropora, koji čine osnovni reljef, ispod kojih je komad lesonita sa stražnje strane jednog rashodovanog ormara. Na tu osnovu sam stavio nekoliko slojeva toaletnog papira namočenog razrijeđenim drvofixom da bih dobio svojevrsni mikro reljef jer se taj materijal može oblikovati prstima po želji dok je mokar...a mokar je cijelo popodne pa i dulje. Kad se osuši, poprilično je čvrst i tvrd.
Rubove podloge sam ,,zamalterisao" piljevinom pomiješanom s drvofixom i nijansirao razrijeđenom čokoladno smeđom da se uklopi s osnovnom bojom tla na podlozi.
Malo sam na gusjenice nabacio mješavinu piljevine i drvofixa da bih pokušao postići efekt blagog tonjenja u meko blato.
Cijela je maketa za podlogu fiksirana s nekoliko kapi drvofixa pod gusjenicama i jednim vijkom za drvo protjeranim kroz dno tijela ispod kupole pa kroz stiropor sve do lesonita na dnu. Stezanjem tog vijka sam postigao poprilično zadovoljavajuće sjedanje gusjenica na njihovo mjesto u blatu.

[flanker]

Sjajno! Čudna maskirna šema, ali je izuzetno interesantan. Blato izgleda odlično, svaka čast za rad!

[Suhoj]

Podloga je super, kamuflaza je zanimljiva, a jedina primedba na sam tenk bi bila malo manje blata a malo vise prljavstine po gornjem delu tenka.
Ovo drugo nemam zamerke 

[AleksandarMorozov]

Čudna? Pa...hm...u tekstu koji sam priložio uz fotke je i objašnjenje te maskirne šeme. Našao sam ju na nekoliko fotografija tenkova iz sastava 29-e teške tenkovske pukovnije koje su snimljene u siječnju 45-e u Poljskoj. U biti, šema je usklađena s preporukom o maskirnom bojanju vozila iz sastava RKKA koji je Narodni sekretarijat za obranu izdao još 1940-e godine. E sad...obzirom da imam iskustva s crvenim čelikom i bojama u kojima ga se može vidjeti na fotografijama...meni uopće nije čudna. U biti, kad su Rusi u pitanju, nikakva maskirna šema nije čudna.

Malo manje blata...a više prljavštine na gornjem dijelu vozila? Khmkhm...odgovor i na taj komentar je dan u tekstu uz fotografije makete.

[flanker]

Mislio sam čudna kao neuobičajena, a ne čudna kao nemoguća ili nerealna.